- izumro
- adj extinct l davno izumro long-extinct* * *• extinct• outlived
Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.
izumro
Look at other dictionaries:
Slovínac — (Slovjénac knjiš.) m 〈G Slovínca, N mn Slovínci, G Slòvīnācā〉 1. {{001f}}pov. stanovnik velikog područja hrv. i bosanskohercegovačkih zemalja a. {{001f}}bez obzira na vjeru i današnju nacionalnu sliku b. {{001f}}Hrvat (prema Talijanima i drugim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izumŕće — izumŕć|e sr knjiš. arh. 1. {{001f}}stanje kada su svi pripadnici neke skupine umrli; umrće 2. {{001f}}trenutak od kojega se računa da je jedan rod izumro [nakon ∼a] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòlapskī — prid. koji se odnosi na Polabljane (koji su živjeli uz Labu) [∼ jezik] ∆ {{001f}}Polapski Slaveni pov. najzapadniji dio Baltičkih (Zapadnih) Slavena; njihov jezik izumro je poč. 18. st … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Slovinac — Slovínac m (Slovjénac) DEFINICIJA knjiš. <G Slovínca, N mn Slovínci, G Slòvīnācā> 1. pov. stanovnik velikog područja hrv. i bosanskohercegovačkih zemalja a. bez obzira na vjeru i današnju nacionalnu sliku b. Hrvat (prema Talijanima i drugim … Hrvatski jezični portal
mandžurski — màndžūrskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Mandžuriju i Mandžurce [mandžurski tigar] SINTAGMA mandžurski jezik nekoć dvorski i književni jezik Kine, svrstava se u južnu jezičnu granu tungusko mandžurske porodice jezika; izumro u 20. st.… … Hrvatski jezični portal
polapski — pòlapskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Polabljane (koji su živjeli uz Labu) [polapski jezik] SINTAGMA Polapski Slaveni pov. najzapadniji dio Baltičkih (Zapadnih) Slavena; njihov jezik izumro je poč. 18. st … Hrvatski jezični portal
bulgarski — bùlgārskī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA bulgarski jezik lingv. turkijski jezik kojim su govorili Bulgari, narod koji je u ranom srednjem vijeku osnovao bugarsku državu; bulgarski je rano izumro, potisnuo ga je slavenski bugarski jezik … Hrvatski jezični portal
izumrće — izumŕće sr DEFINICIJA knjiš. arh. 1. stanje kada su svi pripadnici neke skupine umrli 2. trenutak od kojega se računa da je jedan rod izumro [nakon izumrća]; umrće ETIMOLOGIJA vidi izumrijeti … Hrvatski jezični portal
izumrijeti — izùmrijēti (Ø) svrš. <prez. ȉzumrēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. ȉzumro/ȉzumr̄la ž> DEFINICIJA umrijeti svi jedan za drugim, nestati do posljednjega; nestati, poumirati SINTAGMA izumrla vrsta 1. biol. životinjska ili biljna vrsta koja je… … Hrvatski jezični portal
